Osnovna škola Cestica

Sa završetkom školske godine tri naše djelatnice otišle su, nakon više desetljeća rada, u zasluženu mirovinu. Oproštaj s prijateljicama, prijateljima, suradnicama i suradnicima proslavljen je vedro i opušteno.

To su:

Marija Milec  - Učiteljica koja je kao mlada djevojka 1971. godine došla iz drugoga kraja k nama; najprije u Križanče, zatim u Lovrečan i na kraju u Cesticu. Ovdje je osnovala obitelj (kći Nikolina je učiteljica u OŠ Vinica) i cijeli svoj radni vijek (pune 43 godine!) prvim slovima i prvim znanjima učila je našu dječicu. Mnogobrojne generacije danas već odraslih vrijednih ljudi ostaju joj zahvalne na njenom predanom radu. Svoju svakodnevicu uljepšavala je pjesmom: upoznali smo je kao autoricu nagrađivanih stihova , a svoj doprinos dala je i u javnom društvenom angažmanu (jedna je od osnivačica i prvih članica Kulturno-umjetničkog društva Cestica, župskoga zbora, udruge Život i radost i dr.)

Marija Škrinjar – Naša teta spremačica kod nas u školi je gotovo od preseljenja u novu zgradu u Cestici (od 1982.). Uvijek vedra i nasmijana rješavala je sve „velike“ đačke probleme: zaboravljeni pribor, odjeću… Sa svojim kolegicama vodila je brigu o urednosti i ugodnom boravku svih nas u školi.

Anđela Korotaj  - Teta  Anđelka je bila zaštitni znak naše Područne škole od 1986. godine. Dočekivala je i ispraćala generacije mališana koje su se „z bregov“ slijevale u Lovrečan, promrzle ih grijala (trebalo je najprije naložiti u svim razredima), hranila i često tješila. Dočekala je i ispratila i desetak učiteljica koje su se u međuvremenu izmijenile u Lovrečanu.

Još početkom ove godine u mirovinu je stupio i naš dugogodišnji domar Stjepan Humek. On je bio član našega kolektiva od početka rada škole u Cestici, tj. od 1980. Velika moderna škola odmah je trebala marljivog domara kakav je bio naš Štef.

Svim našim bivšim djelatnicima zahvaljujemo na dijelu života koji su ugradili u ovu  školu i u budućnosti želimo dobro zdravlje i puno radosnih trenutaka u krugu njihovih obitelji!