Najprije nas je posjetila mama  Mikec Marina i vrlo iscrpno ispričala o svom zanimanju  medicinske sestre. Iz svoje „čarobne“ torbe izvadila je pregršt pomagala kojima se služe medicinske sestre u svom radu. Strpljivo je odgovarala  na brojna  pitanja, demonstrirala neke situacije i radnje koje obavlja tijekom svog svakodnevnog rada. Naravno da su najveću pozornost izazvale igle, šprice, ali i slaganje i davanje infuzije kao i stetoskopom osluškivanje otkucaja svog i tuđeg srca. Zajedno s nama obilježila je Dan sindroma Down.
     Nekoliko dana kasnije u posjetu nam je stigla i druga mama, po zanimanju frizerka. Mama Hutinski Kristina pokazala nam je pribor i pomagala kojime se ona služi u svom radu. I nju smo zasipali mnogim pitanjima na koja nam je nesebično davala odgovore. Demonstrirala nam je izradu muških i ženskih frizura, pričala o svojim iskustvima. S nestrpljenjem smo čekali kada će i na našim glavicama zasjati nove frizure. Pletenice, šljokice, „rudlice“, gel i sprej, u nekoliko su trenutaka postali ukras u našoj kosi.

Osmijeh, vedro raspoloženje, uzbuđenje i  izražavanje zadovoljstva viđenim, samo je dio svega što vam možemo prenijeti.
Ovim se putem još jednom zahvaljujemo mamama Marini i Kristini što su svoje vrijeme odvojile za nas i s velikom pažnjom i ljubavlju pokazale čime se one bave. Nas su potaknule da bar kroz igru budemo veliki, da liječimo, friziramo, glumimo, bavimo se arhitekturom, sportom, da popravljamo automobile... Tko zna, možda u budućnosti ta igra postane i stvarnost...