preskoči na sadržaj

Osnovna škola Cestica

Login
 

Kalendar
« Veljača 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Školska kuhinja

RED BUTTON

Ova aplikacija namijenjena je svima Vama, ali je posebno prilagođena djeci i omogućuje prijavljivanje sadržaja na internetu za koji sumnjate da je nezakonit i odnosi se na različite oblike iskorištavanja ili zlostavljanja djece.

Šareni zid

 

CESTICA vrijeme

Brojač posjeta
Ispis statistike od 13. 10. 2010.

Ukupno: 1019766
Ovaj tjedan: 648
Slavica Golub, učiteljica razredne nastave

Čega se sjećate iz osnovne škole?
Iz današnje perspektive, vrijeme osnovne škole bilo je vrijeme bezbrižnosti, nestašluka i dakako odrastanja.  Moram reći da je i učenje bilo dio osnovnoškolskog razdoblja (da zadovoljimo i taj uvjet!), ali u moje vrijeme nismo bili toliko opterećeni školskim obvezama. Zadatke vezane uz školu obavljali smo sami. Roditelji nisu imali vremena da nam pomažu oko zadaća, a osim toga, to je bila naša obveza, a ne njihova. Imali smo više vremena izvan škole, ali i puno više odgovornosti i samostalnosti.

Kakvi su bili učitelji i kojih se učitelja ili učiteljica posebno sjećate?
Učiteljice i učitelji bili su puno stroži nego danas. Postojala je veća distanca među nama i nismo im se usudili suprotstavljati.
Kod kuće se nikad nije loše govorilo o učiteljima i uvijek smo dobili uputu da ih trebamo slušati.
Teško bih izdvojila neku učiteljicu ili učitelja kao posebnog, ali ono što sa sigurnošću mogu reći jest da i dandanas koristim mnoga znanja iz toga vremena, kao i neke savjete koji su bezvremenski te vrijede i danas.

Što Vas je potaknulo da postanete učiteljica?
Sjećam se da sam na kraju osmoga razreda  bila previše neodrasla i teško odlučila koju ću  školu izabrati, što ću biti u životu… Vjerujem da se i današnji osmaši susreću s prilično sličnim osjećajem zbunjenosti. Ja sam imala sreću što mi je brat pomogao u toj odluci za koju nikad nisam požalila.

Kako ste se osjećali kada ste kao učiteljica počeli raditi u školi u kojoj ste bili učenica?
Kada sam počela raditi u našoj školi, bilo mi je prilično čudno i imala sam tremu jer sam se odjednom našla u zbornici, među svojim učiteljima pred kojima sam se osjećala kao učenica. S vremenom je to sve splasnulo, postali smo kolege i dalje je sve išlo svojim tijekom.

Kako je biti učiteljica?
Biti učiteljica nije zanimanje nego poziv i radno vrijeme ne završava sa zadnjim zvonom. Kući se nose misli o djeci iz razreda o njihovim problemima, tajnama, smijehu, suzama…  Sa svakom novom generacijom pokušavam zamisliti kakvi će oni biti kao odrasli ljudi, hoće li biti pošteni, vrijedni i sretni u životu? Iako to pričinjava određeno breme, biti učiteljica svakom novom naraštaju zapravo je ogroman privilegij jer djeca rastu pred očima, razvijaju se u male ljude sa svim svojim dobrim i onim manje dobrim stranama. Istodobno i djeca mijenjaju učiteljicu pa ona svakome djetetu treba pristupiti na njemu najbolji način, a istovremeno i sama uči i mijenja se.

   

preskoči na navigaciju