Osnovna škola Cestica

        Ove godine državna smotra LiDraNa odvijala se u Primoštenu – gradiću s jednom od najljepših obala Hrvatske, a škola domaćin bila je OŠ Brodarice.

Nedjelja
U Primošten smo stigli u nedjelju, 7. travnja 2013. u popodnevnim satima. Dočekao nas je miris mora, sunce i lagani povjetarac. Nakon što smo se smjestili u hotel i ručali, do sedam sati imali smo dovoljno vremena da prošećemo plažom, posjetimo centar ili se jednostavno odmarimo. U devetnaest  sati svi sudionici počeli su se okupljati u kongresnoj dvorani radi otvaranja smotre. Nakon kratkog uvodnog programa , slijedio je prvi dio pojedinačnih nastupa na kojem  sam nastupala  i ja. Trema? Strah? Ovaj put me to nekako zaobišlo pa sam nastup odradila bez ikakvog tereta. Moja izvedba  bila je popraćena gromoglasnim pljeskom što me onako iscrpljenu i umornu baš oraspoložilo.

Ponedjeljak
        Sljedećeg dana imala sam dovoljno vremena da se upoznam s  ljudima iz cijele Hrvatske, družim s prijateljima koje sam upoznala prethodne dvije godine u Novigradu i dobro nasmijem gledajući predstave i odmjerim konkurenciju (koja je, kako se činilo, bila velika). Predvečer sam prošetala gradom i kupila nekoliko suvenira za uspomenu na ovaj prekrasan događaj.

Utorak
        U utorak, odmah nakon doručka, slijedio je okrugli stol za pojedinačne nastupe. Kako je gotovo svatko od izvođača dobio neku kritiku, bojala sam se koju će zamjerku meni pronaći . Zato sam, prije nego što su me prozvali, odlučila kako ću kritiku primiti profesionalno te da ću moguće greške ispraviti u sljedećem nastupu. No, moji su strahovi bili potpuno nepotrebni! Oduševila sam žiri, ali i oni mene.

             Nakon okruglog stola, stiglo je vrijeme za zatvaranje. Ponovno se obistinila izreka da  sve što je lijepo kratko traje. Bilo je teško oprostiti se od starih i novostečenih prijatelja!  Oko podneva krenuli smo prema domu s jednosatnim stajanjem u Šibeniku. Naše je putovanje završilo tog utorka, 9. travnja 2013. godine, oko dvadeset i jedan sat kad smo se stigli u Varaždin.

            I što reći za kraj? Presretna sam što sam i ovo doživjela. Neki kažu da druženja i susreti obogaćuju čovjeka, a ja mislim da su potpuno u pravu. Dosad sam se sa svakog putovanja vratila sa željom da ga ponovim. I ovo bih voljela ponoviti.

Paula Mesek, 8.a

fotografije